Kako se uobičajeno slomiti u Tokijskoj podzemnoj željeznici

Javni prijevoz u žurbi je pravi užas: jabuka ne znači da nema mjesta za pad, općenito mu je teško naći stotinu kubičnih centimetara od iscrpljenih tijela nesretnih putnika. Međutim, u post-sovjetskom prostoru situacija s tim je još uvijek podnošljiva, ali u nekim istočnoazijskim zemljama sve je vrlo loše. Na primjer, u Tokiju. Podzemlje japanskog glavnog grada u najzahtjevnijem vremenu svog rada živi je pakao, uz koje se klasični "folklorni festivali" na Vykhinu nisu ni izdali.

Michael Wulf na slikama njegovog foto projekta zvanom Tokyo Compression ("Crush in Tokyo") bojazno je pokazao kako se stanovnici japanskog kapitala u večernjim satima počinju raditi ujutro i kod kuće. Ali ono što je više nego pohvalno jest činjenica s kojom istinski herojska izdržljivost i mirnoća Tokijskog naroda svaki dan podnosi ovu neugodnu situaciju..

Korištenjem različitih perspektiva i vizualnih pristupa, Wulf koristi kameru kako bi pokazao ljudsku energiju koja prolazi kroz moderan grad. Njegove fotografije osvajaju svojom iskrenost i neobičnost..

Svaki dan, veliki broj ljudi ulazi u taj podzemni pakao i provodi sate u uskom prostoru između stakla, čelika i drugih ljudi koji također idu na svoje mjesto rada ili natrag kući..

Fotografija bilježi bezbroj lica ljudi, od kojih svaki pokušava izdržati ovu prividnu ludost na svoj način. I, najzanimljivije, na fotografiji Wolfea, nećete naći ljuta lica. Ljudi toleriraju neatraktivnu situaciju bez agresije i potpune tišine.

Projekt "Crush in Tokyo" usredotočen je na ludost podzemnog sustava Tokija.

Skrivena ljepota fotografija je da vam se čini da vam ponuditi da razmišljate o sudbini svakog umornog, zadavljenog putnika..

Situacija u metrou u gradu, u kojoj živi oko 13 milijuna ljudi, pogoršava činjenica da oko 2,5 milijuna ljudi stigne ovdje svaki radni dan, žurno rade ili studiraju.

Ljudi su toliko naviknuti na užasno grčenje i podrhtavanje u podzemnoj željeznici, da u trenutnoj situaciji uspijevaju učiniti nezamislive stvari: uživati ​​u glazbi, čitati knjige ili mirno provirivati.

Gledajući fotografiju prozora kotača koji su bili zamagljeni dahom gužve, tijela su se spljoštila na staklu i lica sretnika koji su uspjeli ući u automobile, a vi sami počnete osjećati nelagodu.

Doista, Michael Wolfeov foto projekt "Crush in Tokyo", koji prikazuje uobičajenu i prilično poznatu situaciju za Tokio, noćna je mora za klaustrofobe.