Share
U noći 7. travnja 1994. godine oružane snage Ruande i Hutu milicije (tzv. "Interahamwe") blokiraju ceste i počinju masakr Tutsije i političke vođe umjerene Huta. Već prvog dana tisuće ljudi je ubijeno. Neki uspijevaju pobjeći pronaći utočište u logorima UN-a, ali u većini slučajeva jedinice UN-a za mirovne snage ne miješaju se u ono što se događa, a ne se usuđuju povrijediti uvjete mandata "gledati". Hutu-kontrolirani državni radio aktivno promiče mržnju prema Tutsima. Također, radovi pobunjenika se koordiniraju na radiju, na primjer, prenose se informacije o mjestima na kojima Tutsi pokušavaju sakriti. Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je 21. travnja odlučilo povući kontingenta mirovnih snaga iz Ruande. Istoga dana, Crveni križ je izvijestio da je broj ubijenih mogao doseći desetke, ako ne i stotine tisuća. Međutim, i radnici UN-a i predstavnici američkog State Departmenta nastavili su marljivo izbjegavati korištenje izraza "genocid" u svojim govorima. Štoviše, 3. svibnja predsjednik Clinton izdao je tzv. Odluka o presudnoj odluci (PDD 25), koja ograničava sudjelovanje američke vojske u mirovnim misijama UN-a. Do 13. svibnja Vijeće sigurnosti donijelo je odluke o glasanju o povratku mirovnih snaga u Ruandu, no američka državna tajnica Madeleine Albright odgodila je glasovanje još četiri dana. Konačno, 17. svibnja Vijeće sigurnosti donijelo je rezoluciju o slanje 5.500 mirovnjaka u zoni sukoba, međutim, otprema je odgođena zbog neslaganja oko financiranja operacije. Do tog je doba, prema Crvenom križu, broj žrtava masakra već bio 500.000. Unatoč tome, sredinom lipnja, UN-ove trupe još uvijek nisu poslane u Ruandu! Pokolj u Tutsiju zaustavljen je tek nakon što su pripadnici RPF-a zarobili Kigali u srpnju, a Hutu vlada bila je prisiljena pobjeći u Zair. Prema službenim podacima Vlade Ruande, smrtna kazna od jednodnevnog pokolja iznosila je 937.000. Činjenica genocida protiv Tutsije priznaje međunarodna zajednica. Sustavnu prirodu ovog genocida dokazuju brojni dokumentarni materijali. Poznato je, na primjer, da je vlada Ruande koristila zajmove dobivene iz raznih vrsta međunarodnih sredstava za oružje Hutu milicije čiji je broj neposredno prije početka genocida dosegao 30.000 ljudi. genocide.ru
(Ukupno 15 fotografija)
Izvor: ЖЖК /amelito
1. Diana Nyongira: "Nikad ne mogu zaboraviti na vidove mojih umirućih roditelja, tada sam imala 9 godina."
2. Godioz Mukakahisa: „Jedan od ubojica smiluj mi se i uvjerio druge da me ostavi na životu, kada sam imao 8 godina ..”
3. Neozbiljna Nirahabimana: "Napustila sam svoju obitelj i ostala na životu, a svi su umrli."
4. Fred Murisa: "Jedan od naoružanih muškaraca odrezao je ruku, izgubio sam svijest kad sam se probudio, a pokraj mene je ležala ruka."
5. Grace Rutamu: "Već sam prošao 10 operacija i dosad nisam izliječio. Imam san da se potpuno oporavim."
6. Jean-Pierre Sibomana: "Kad sam izgubio nogu i obitelj, četiri godine živio sam u napuštenoj kući."
7. Anie-Sandrine Mook: "Kad sam pobjegao iz Ruande u Kongo i došao u izbjeglički logor, četvorih godina skrivao sam ožiljke da ih ne bi ubio. Hutus, koji je bio posvuda, mogao me prepoznati."
8. Tionesto Muvunyambo: "Nemam ništa za reći, pretrpjela sam puno boli, ali puno sam mogla reći."
9. Winnie Murekatete: "Moja glava još uvijek boli, čujem zvukove, kao da vjetar zvižđa moja lubanja, kao da u mojoj glavi postoji grmljavina."
10. Jeannette Niveyangenay: "Zadržala sam svoju raskopčanu ruku dva tjedna, a zatim je još uvijek bila odvojena i morala sam ga izbaciti. Imala sam 11 godina."
11. Beatrice Bazaire: "Ne mogu pomicati ruke, izgubio sam muža i obitelj, kako bih se brinula o svojoj djeci?"
12. Specijalnost Mukapija: "U Katoličkoj crkvi u Gitongu, tukli su me glave željeznim štapovima, pokušavali rezati lubanju macheteom.
13. Samuel Nduwayo: "I dalje primam prijeteća pisma, znam da mi moji susjedi pišu."
14. Fanuel Sindayheb: "Dana 18. ožujka 1997. Hutu pobunjenici koji su pobjegli u Kongo došli su u moju školu u Nyangu, zahtijevali da se Hutu i Tutsi odvoje, odbijali smo, a onda su počeli pucati na bilo koga."
15. Priska Uvamakhora: "Oboje sam jako volio oca i jako me je volio."
Fotografija (C) NYT / Myriam Abdelaziz
Legal Technique