Kineski podzemlje

Spavanje megalopola noću, prometne autoceste, nebo sive od smoga i nemirni rockeri u uskim kožnim hlačama. Fotograf Matthew Niederhauser pokazao je obrnutu stranu kineskog urbanog buma.

(Ukupno 12 fotografija)

1) "Hip-hop, rock i punk ovdje nisu zapadnjačka glazba, već glazba grada", objašnjava Matthew Niederhauser, fotograf koji je proveo dvije godine u Kini iza scene i na turneji, gledajući formiranje podzemlja srednjeg Kraljevstva. Trio "Hedgehog" bili su nepoznati glazbenici, dok su 2007. godine postali poznati nakon zapaljivih koncerata u Pekingu klubu "D-22". (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

2) Kada čujemo o novom licu Kine, zamislimo nebodere i autoceste koji svakodnevno postaju sve veći; ali to je samo jedan aspekt urbanizacije. U međuvremenu, društveni sukobi i rastući jaz između bogatih i siromašnih u glavnim gradovima Kine puno su slični društvenim potresima u Londonu i Manchesteru šezdesetih i sedamdesetih godina. A ako se u Londonu pojavi Clash, Sex Pistols i Joy Division zbog posljedica urbanizacije, takve skupine kao The Scoff, PK 14, Demerit, Ovdje su prikazane "New Pants" i "Snapline". (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

3) Ali čak iu zemlji s 1,3 milijarde stanovnika, podzemni glazbenici nemaju kamo se okrenuti. Kineski mediji, posebice televizija i radio, pod kontrolom države, a nema ni prigovora među nezadovoljnim pobunjenicima. Da biste otpustili novine ili napisali rekord, trebate službeno odobrenje Komunističke partije. Stoga su koncerti uživo nužni za mlade grupe, poput zraka. (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

4) Niederhauser ima desetke portreta glazbenika na pozadini lako prepoznatljivih crvenih zidova D-22 garderobe, Peking kluba, jednog od rijetkih mjesta u glavnom gradu. Druge hot spotove u Pekingu uključuju "Mao Livehouse" i "Yugong Yishan". (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

5) "tradicionalna" kultura Kine, zemlja s ogromnim, povijesno raspršenim teritorijem, u velikoj mjeri, mitom. No, trenutna modernizacija, kao što je napomenula Niederhauser, stvara određenu homogenost: gradi se isti trgovački centri i parkirališta u južnoj Changshi iu sjevernom Harbinu. Nezadovoljstvo ili zbrka zbog promjena je izvor zabrinutosti za suvremene građane. (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

6) Obilazak zemlje u kojoj je cesta otvorena ili nikada popločana nije tako lako. U 2008. godini Niederhauser je putovao u Kinu s grupom "Demerit". Fotografija je snimljena na jednom od koncerata grupe, koja se noću kretala od grada do grada turističkim klase vlakova, povlačenjem svu opremu iza njih. Odsjedali su u gradovima s 10 milijuna stanovnika, otišli u lokalni klub, često jedini, i odigrali nekolicinu zahvalnih slušatelja. "Slabo društvo", glasovita pjesma Demerita, može se zvati himn prosvjeda: "Koji jebeno moram biti vjeran vama?" Nema izlaza, nemoćni smo ... Posla me da radim, pošalji me da se boriš / pošalji me da umrem za tebe / mrzim vas, zbog vas nemamo budućnosti / mi smo samo društveni problemi. " (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

7) Kineski podzemni svijet privlači sve više pažnje i obožavatelja, pa stoga uživa u ugledu. Godine 2006. i 2007. tisuće navijača okupilo se na festivalu na otvorenom u blizini Pekinga. "Tada su se vlasti zabrinjavale", objašnjava Nidukhauser. Prošle je godine Ministarstvo kulture Kine poduzelo sve mjere kako bi spriječilo strane glazbenike i lokalnu skupinu Obnova prava statusa sudjelovanja na Big Sky festivalu u Pekingu. (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

8) Ako neki glazbenici kineskog podzemlja otvoreno pjevaju o urbanoj beznadnosti i pritisku javnosti, onda postoje i oni čija je spontanost i neposrednost s kojom postavljaju logiku i temelje nogama, a ne glave, ne mogu se samo diviti. Na slici su dva člana grupe "Second Hand Rose", prethodno djelujući u stilu tectonike (Tecktonik), a posljednje dvije godine pjevaju u stilu koji kombinira rock i narodne kineske melodije. (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

9) "P.K.-14" grupa ima posebno mjesto u panteonu kineske podzemne vode. Formiran je 1999. godine u gradu Tianjinu na istoku zemlje. Frontman Yang Hai Song kaže da ga Tianjin podsjeća na engleski Manchester: "Ista hladna, siva, opresivna". Ali, bolinge je da se Pekinge vrati kući zbog suptilnijeg razloga: "Grad je postao posve drukčiji: život ne prestaje, a to je upečatljivo ... Ne znam je li to dobro ili loše, ali to je istina. ovo bolno razdoblje za Kinu, okrutno vrijeme za razvoj države ". (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

10) Pitajte kineske glazbenike o svojim idolima i kao odgovor ćete čuti poznata imena: Bob Dylan, "Clash", Woody Guthrie, "AC / DC", "Joy Division". Yang Hai Song iz "PK-14", koji je posjetio Washington prošle jeseni tijekom turneje po Sjedinjenim Državama, nije se uklopio u glavu da je bio u domovini post-hardcore benda "Fugazi": "Inspirirajući ne samo glazbu nego i filozofija. Za nas, DC je posebno mjesto. " Ipak, prema pjevačici, ono što se događa u Kini nije samo imitacija zapadnih glazbenih trendova, već neobična eklektična kombinacija stilova i tradicija. (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

11) Centar kineskog glazbenog života je Peking, a ne Šangaj. Iako su najbolji muzeji i sveučilišta smješteni u glavnom gradu, nije sve civilizirano kao što se čini, kaže Niederhauser. U kineskom glavnom gradu živi poznati predsjednik Ca, umjetnik čija je ludost ukrašena najboljim klupskim plakatima. (Matthew Niederhauser, Christina Larson)

12) Young Hai Song iz "PK-14" govori o stvaranju jedne od najboljih pjesama grupe "Red River": "Dvojica su tvrdili: jedan kaže da je potrebno prijeći rijeku, to će biti bolje. : "Jedva, sumnjam da ćemo se promijeniti." " Njegovi fanovi (vidi fotografiju) shvaćaju da se radi o promjeni u Kini. (Matthew Niederhauser, Christina Larson)